top of page

Upcoming Events

Public·8 members
Hudson Myers
Hudson Myers

10 Malih Crnaca Knjiga



Deset malih crnaca (eng. Ten Little Niggers[1][2] ili And Then There Were None) kriminalistički je roman Agathe Christie koji je 6. studenoga 1939. izdao Collins Crime Club.[3] Prvo američko izdanje knjige izdao je Dodd, Mead and Company u siječnju 1940.[4] Roman govori o deset stranaca, ljudi koji naizgled nemaju nikakve veze jedan s drugim, ali su zapravo svi krivi za neko ubojstvo za koje nisu osuđeni i/ili procesuirani. Iako su njih 10 jedini gosti na otoku, jedan po jedan počinje umirati, a uzrok njihove smrti prati stihove poznate pjesmice Deset malih crnaca.




10 Malih Crnaca Knjiga


Download: https://www.google.com/url?q=https%3A%2F%2Furlcod.com%2F2uan52&sa=D&sntz=1&usg=AOvVaw1ojL8G1MrQybJO-dUD4L6z



Ovaj je roman daleko najpopularniji roman Agathe Christie, te ujedno i njezin najprodavaniji. Agatha Christie uspjela je napraviti nevjerojatan zaplet događaja i smrti tako kompliciran da se bez dokumenta poslanog Scotland Yardu ubojica nikad ne bi pronašao niti bi se saznalo tko je on. Prodan je u više od 100 milijuna primjeraka, čime je ujedno sedma najpopularnija knjiga svih vremena.[5] Ova je knjiga ekranizirana i dramatizirana u nekoliko navrata, a izašla je i u obliku videoigre.


Deset ljudi, koji se međusobno ne poznaju, dolaze iz različitih društvenih slojeva i, naizgled, nemaju nikakvu međusobnu vezu, bivaju pozvani na fiktivni Nigger Island, inspirian otokom Burgh, koji se nalazi u blizini obale Devona.[6] Po dolasku, saznaju da su njihovi ekscentrični domaćini, izvjesni gospodin i gospođa U.N. Owen (Ulick Norman Owen i Una Nancy Owen), trenutno odustni, no da će im se pridružiti. U međuvremenu, o njima će se brinuti posluga, supružnici Thomas i Ethel Rogers. Gosti odlaze u svoje sobe gdje svaki od njih pronalazi čudni dio bric-à-braca, te uokvirenu dječju brojalicu Deset malih crnaca.


Prije večere, gosti su u blagovaonici primijetili pladanj s deset figurica malih crnaca na njemu. Tijekom večere, Rogers je, prema natuknici U.N. Owena, upalio gramofon i pustio ploču na kojoj je neidentificirani glas optužio svakog od gostiju za ubojstvo. Marston je optužen za ubojstvo dvoje djece zbog nemarne vožnje; Rogersovi su optuženi za ubojstvo svoje bivše poslodavke Jennifer Brady; general MacArthur optužen je za ubojstvo Arthura Richmonda, ljubavnika svoje supruge; Emily Brent optužena je za ubojstvo svoje bivše sluškinje, Beatrice Taylor; sudac Wargrave otpužen je za ubojstvo Edwarda Setona, čovjeka za kojega se smatralo da nije kriv; doktor Armstrong u pijanom je stanju ubio Louisu Clees za kirurškim stolom; Blore je optužen da je lažnim svjedočenjem uzrokovao smrt Jamesa Landora; Lomabrd je uzrokovao smrt 21 člana jednog afričkog plemena, a Vera Clythorne optužena je za ubojstvo mladog Cyrila Hamiltona. Nakon inicijalnog šoka (gđa. Rogers čak je izgubila svijest), svaki od gostiju priznaje da je svjestan ubojstva (ili da je u nekom obliku upleten), ali negira bilo kakvu podložnost zakonskom procesu.


Prvi koji je preminuo bio je Anthony Marston, nakon što se ugušio od posljedica trovanja cijankalijem koji mu je ubačen u piće. Gđa Rogers je tijekom noći primila smrtonosnu dozu lijeka za spavanje, što je uzrokovalo njezinu smrt i uperilo prst sumnje u njezina supruga. Sljedeće jutro gosti kreću u potragu za gospodinom Owenom, no ubrzo ustanove kako je otok prazan. General MacArthur u međuvremenu je boravio na plaži, s nostalgijom se sjećajući svoje supruge, da bi na koncu Veri Claythorne predvidio kako nitko od njih neće napustiti otok. Dok je boravio na otoku stijenom mu je smrskana lubanja, čime je postao treća žrtva. Istovremeno ustanove kako već 3 figurice malih crnaca nedostaju s pladnja. Sudac Wargrave kao iskusni pravnik koji se susreo s raznim slučajevima, postavlja se za vođu grupe i prvi, javno i otvoreno, govori kako je ubojica zapravo jedan od njih. Tada je zahtijevao da svatko ispriča svoju priču, što je u ovoj ili onoj mjeri i uspio, a uspio je i pojasniti komično značenje imena U.N. Owen, što je protumačio kao "Unknown" (engleski: nepoznati). Rogers je tu istu večer, kao mjeru predustrožnosti, zaključao figure malih crnaca, no sljedeće je jutro nestao. Ubrzo su ga pronašli u vrtu, sasječenog na pola pomoću sjekire s kojom je cijepao drva, a nestao je i još jedan mali crnac. Gosti se počinju grupirati i upirati prst sumnje u ostale. To poslijepodne u kuhinji je, ubrizgavanjem cijankalija u vrat, ubijena Emily Brent. Emily Brent ubijena je pomoću Armstrongove injekcije, zbog čega je isprva izgledalo kao ubod insekta, no kasnije je ta injekcija pronađena u vrtu, ispod prozora. Preostalih pet gostiju postaje iznimno preplašeno, paranoično, pa čak i manično u jednom trenutku.


Roman je izvorno tiskan u Britaniji 1939. pod naslovom Ten Little Niggers (Deset malih crnaca).[1][2] Sve ono što je kasnije preimenovanu u "indijance" u izvornom je romanu bilo vezano uz "crnce", pa se tako i neslavni otok zove Nigger Island,[2] a ne Indian Island, dok je pjesmica također govorila o crncima, a ne o Indijancima.[2]


U Sjedinjenim Državama, serijalizacija je tiskana u Saturday Evening Postu u sedam dijelova, od 20. svibnja do 1. srpnja 1939. godine, s ilustracijama Henryja Raleigha. Knjiška verzija izdana je samostalno u siječnju 1940. Oba izdanja romana koristila su "blaži" naziv And Then There Were None (I ne osta Nijedan). Ekranizacija iz 1945. također je nosila ovaj naslov, a izdanje drame iz 1946. nosilo je naslov Ten Little Indians (Deset malih Indijanaca), pod kojim je i izvedena na Broadwayju. Američko izdanje iz 1964. također je nosilo ovaj naslov.


Na području bivše Jugoslavije do 2006. izdano je 7 izdanja ovog romana.[11] Prvo od njih bilo je iz 1964. godine pod naslovom Deset malih crnaca. Prijevod je odradio Ranko Bugarski, a ovo je izdanje tiskano u Sarajevu.[11] Prvo hrvatsko izdanje iz 1977. bilo je ujedno i drugo izdanje ovog romana u Jugoslaviji. U prijevodu Sanje Tamburasev, djelo je u 261. stranici tiskano u izdanju Globusa u Zagrebu.[11] Godine 1986. izlazi dvostruko izdanje knjige na srpskom (tiskano u Novom Sadu) i hrvatskom jeziku (tiskano u Zagrebu).[11] Godine 1993. izlazi novo srpsko izdanje knjige tiskano u Beogradu u prijevodu Ane Smiljanić.[11] Prvo hrvatsko izdanje tiskano nakon Jugoslavije došlo je tek u ožujku 2002. godine u prijevodu Mirana Stihovića. V.D.T. je knjigu izdao pod naslovom Deset malih crnaca, a to izdanje do danas ostaje prvo i jedino izdanje ovog romana u Hrvatskoj.[11][12][13][14] Godine 2004., Vera Bostjančič-Turk prevela je prvo slovensko izdanje knjige pod naslovom In potem ni bilo nikogar več. Ovo je jedino izdanje knjige na području bivše Jugoslavije koje je kao naslov koristilo And Then There Were None.[11] Najrecentnije izdanje knjige, ponovo pod naslovom Deset malih crnaca, izašlo je u Beogradu 2006. godine pod prijevodom Nadežde Ciprančić.[11] Dakle, sva izdanja na području bivše Jugoslavije (osim slovenskog iz 2004.) koristila su izvorni britanski naslov Ten Little Niggers i pod naslovom Deset malih crnaca tiskali knjigu u svojim zemljama. Zanimljivo je kako je čak i slovensko izdanje dramatizacije ovog romana također izdano pod naslovom Deset malih crnaca.


Deset malih crnaca jedno je od najpoznatijih djela Agathe Christie. Pišući za The Times Literary Supplement, Maurice Percy Ashley 11. studenog 1939. napisao je: "Ako u svojoj sljedećoj knjizi bude imala imalo detekcije, neće nedostajati ubojstava. Ipak, postoji određeni osjećaj monotonije koji je neizbježan zbog regularnosti ubojstava, koji je možda prikladniji novinama u nastavcima nego romanu. Ali ipak, tu je ingeniozni problem oko imenovanja ubojice. Samo jako lukav čitatelj to može pogoditi."[17] Mnogi drugi kritičari jednako su hvalili ovo djelo. Isaac Anderson je 25. veljače 1940., pišući za The New York Times Book Review, detaljno obradio okolnosti radnje do trenutka kada "glas" optuži goste za njihove zločine, da bi nakon toga napisao: "Kada budete čitali što se događa dalje, nećete vjerovati, ali ćete i dalje nastaviti čitati, a kada se nevjerojatni događaji počnu nizati jedan za drugim, još uvijek nećete prestati. Cijela ta stvar potpuno je nemoguća i potpuno fascinantna. Ovo je najkompleksnija misetrija koju je Agatha Christie napisala, i ako je ijedan pisac uspio nadmašiti tu kompleksnost, njegovo ime je zaboravljeno. Govorimo, naravno, o misterijima koji imaju logička objašnjenja, kao što ova ima. Ovo jest nevjerojatna priča, istina, ali mogla se dogoditi."[18]


Kvaliteta ove knjige bila je tolika da su ju mnogi uspoređivali s njezinom uspješnicom iz 1926. - Ubojstvo Rogera Ackroyda. Dana 16. ožujka 1940., jedan je neimenovani recenzent za Toronto Daily Star napisao: "Drugi su pisalo bolje romane nego Agatha Christie, ali nitko nije nadmašio njezine ingeniozne radnje i iznenađujuće završetke. S Deset malih crnaca... ona je na vrhuncu ingenioznosti i iznenađenja... i, zaista, iznad standarda u usporedbi s njezinim nedavnim djelima i jako blizu 'Rogeru Ackroyjdu'."[19]


Ostali su kritičari doslovno slavili spletke, obrate i iznenađujući završetak ovoga djela. Maurice Richardson u izdanju The Observera od 5. studenog 1939. napisao je pomalo rapsodičnu kritiku djela: "Nije ni čudo što je ova posljednja knjiga Agathe Christie njezine izdavače bacila u trans. Ipak, nećemo se upuštati u neke uvredljive usporedbe s 'Rogerom Ackroyjdom', već ćemo kazati kako je roman 'Deset malih crnaca' jedan od najboljih i najkompleksnijih što je Agatha Christie napisala. Također se nećemo upuštati u ozbiljnije analize jer djelo je toliko šokantno da bi i najmanja naznaka mogla pokvariti čitanje nekom čitatelju, a mislim da bi radije htjeli iskusiti užitak čitanja nego cjelovitost kritike. Naracija i karakterizacija su na samom vrhu njezinog opusa. Radnja možda i jest umjetna, ali je zabavna, briljantno lukava, čvrsto konstruirana i bez ikakvih lažnih crnih sipa koje katkad uništavaju djelo."[3]


About

Welcome to the group! You can connect with other members, ge...
bottom of page